Riječ "burnout" toliko se raširila da je izgubila oštrinu. Koristi se za sve — za lošu radnu subotu, za nedjeljnu tjeskobu, za dosadu na poslu. Zbog toga se ljudima koji su stvarno sagorjeli teško vjeruje, a i sami sebi teško priznaju da je stanje ozbiljno.

Vrijedi razdvojiti pojmove, jer se iz njih izvlače različiti zaključci o tome što treba učiniti.

Što burnout jest?

Svjetska zdravstvena organizacija u MKB-11 burnout ne svrstava među bolesti. Definiran je kao pojava povezana s radom — sindrom koji nastaje iz kroničnog radnog stresa kojim se nije uspješno upravljalo. Ta razlika nije formalnost: burnout se po definiciji odnosi na radni kontekst i ne opisuje teškoće u drugim područjima života.

Tri su njegove dimenzije, i sve tri moraju biti prisutne:

Iscrpljenost-ne umor koji prođe nakon vikenda, nego osjećaj da su rezerve potrošene. Osoba se budi umorna. Vikend više ne vraća energiju, a nakon godišnjeg olakšanje traje nekoliko dana.Mentalna distanca prema poslu- cinizam, ravnodušnost, otupljenost. Ljudi koji su prije bili predani počnu govoriti o poslu s podsmijehom ili gorčinom. Kod onih koji rade s ljudima — u zdravstvu, obrazovanju, socijalnoj skrbi — javlja se depersonalizacija: korisnici postaju "slučajevi", suosjećanje se gasi.Osjećaj smanjene učinkovitosti- uvjerenje da ništa što se napravi nije dovoljno dobro i da rad nema smisla. Ovo je dimenzija koju ljudi najrjeđe prepoznaju kao dio sindroma, a najviše ih izjeda.

Kako to izgleda prije nego postane očito?

Sagorijevanje rijetko dolazi naglo. Obično mu prethodi razdoblje pojačanog zalaganja — osoba radi više, preuzima dodatno, odgađa odmor jer "sad je gužva, poslije će biti lakše". Zatim slijedi povlačenje: prvo iz neobveznog dijela posla, pa iz druženja s kolegama, pa iz privatnog života.

Rani znakovi koje vrijedi shvatiti ozbiljno:

• nedjeljna večer postaje predvidljivo neugodnateško je početi zadatke koji su prije išli sami od sebe
• češće greške i propusti u rutinskim stvarimajavljaju se tjelesni simptomi — glavobolje, probavne tegobe, napetost u vratu i ramenima
• prekid rada je nemoguć: čak i navečer misli se vrte oko poslaraste konzumacija alkohola, kave ili "malih nagrada" na kraju dana

Burnout ili depresija?

Ovo je razlika koja mijenja terapijski plan, pa je vrijedi napraviti pažljivo.Simptomi se često preklapaju i jedno ne isključuje drugo!

Burnout je vezan uz posao, depresija zahvaća sva područja života.Kod burnouta je gubitak zadovoljstva uglavnom u radnim aktivnostima, kod depresije i u onome što je nekad veselilo izvan posla.Kod burnouta postoji dojam da je posao izvor problema, kod depresije općeniti osjećaj krivnje i bezvrijednosti.Odmak od izvora stresa kod burnouta donosi primjetno olakšanje, dok kod depresije ne donosi bitnu promjenu ("vratio sam se s godišnjeg i kao da nisam niti bio").Misli o smrti kod burnouta su rijetke, dok kod depresije mogu biti prisutne češće.

U praksi granica često nije čista. Dugotrajni burnout kod dijela ljudi prijeđe u pravu depresivnu epizodu, i tada odmor više nije dovoljan. Ako se uz iscrpljenost jave beznađe, osjećaj krivnje ili gubitak interesa za sve, riječ je o stanju koje traži liječničku procjenu, ne o "potrebi za pauzom".

Kod muškaraca se ovaj prijelaz osobito lako previdi jer se češće očituje kroz razdražljivost, povlačenje i pojačano piće nego kroz otvorenu tugu — o čemu smo pisali u tekstu o depresiji kod muškaraca.

Tko sagorijeva?

Ne oni koji najmanje rade. Sagorijevaju najčešće predani ljudi u okolnostima u kojima predanost nema uporište:

-veliko opterećenje uz malo kontrole nad načinom rada

-nesrazmjer između uloženog i priznatog

-nejasne ili proturječne upute

-osjećaj nepravde u raspodjeli posla

-sukob između osobnih vrijednosti i onoga što se tražirad s ljudima u patnji bez prostora za rasterećenje

Zadnja stavka objašnjava zašto su zdravstveni radnici, prosvjetari i socijalni radnici među najizloženijima.

Što ne pomaže?

• Samo godišnji odmor- odmor pomaže kod umora. Kod sagorijevanja učinak traje nekoliko dana jer se osoba vraća u nepromijenjene uvjete. Ako se svake godine s odmora vraćate gore nego što ste otišli, uvjeti su problem, ne vaša izdržljivost.
• Samo tehnike opuštanja- meditacija i vježbe disanja smanjuju simptome, ali ne mijenjaju opterećenje. Kao lijek protiv boli bez liječenja uzroka.
• Zamjena posla bez analize- ako se ne prepozna obrazac — preuzimanje previše, nemogućnost odbijanja, vezanje samopoštovanja uz radni učinak — obrazac se preseli na novo mjesto.

Što pomaže?

Na razini posla: pregovaranje o prioritetima i granicama, blokovi rada bez prekida, smanjenje prekovremenog rada dok se stanje ne stabilizira, razgovor s nadređenim o funkcionalnim ograničenjima bez ulaska u dijagnoze. Ako je opterećenje objektivno neizdrživo, individualne tehnike ga neće riješiti.

Na osobnoj razini: vraćanje sna u red, tjelesna aktivnost umjerenog intenziteta, obnavljanje kontakata izvan posla, i — kod većine ljudi ključno — rad na uvjerenju da odbijanje zadatka znači neuspjeh.

Kod izraženijih stanja, osobito kad je granica prema depresiji nejasna, procjena psihijatra pomaže odrediti treba li uz to i farmakoterapija te je li potrebno privremeno bolovanje. U takvim situacijama može pomoći i liječenje simptoma transkranijskom magnetnom stimulacijom - TMS-om

Kada se javiti?

- iscrpljenost traje dulje od nekoliko mjeseci i ne popušta nakon odmora

- pogreške na poslu postaju rizik za vas ili druge

- javljaju se panični simptomi, nesanica ili tjelesne tegobe bez nalaza

- posežete za alkoholom ili sedativima da biste izdržali dan ili zaspali

- osjećate beznađe ili misli da bi bilo lakše da vas nema — u tom slučaju odmah

Sagorijevanje nije znak slabosti ni manjka volje. Najčešće je znak da je netko predugo davao maksimum u sustavu koji to nije mogao izdržati.

Doc. dr. sc. Natko Gereš, dr. med.

Psihijatar u Poliklinici A.B.R. Bavi se psihijatrijskim liječenjem depresivnih, anksioznih i psihotičnih poremećaja, liječenjem ADHD-a, korištenjem TMS-a u liječenju brojnih kliničkih stanja, a posebno je aktivan u području istraživanja i pisanja o mentalnom zdravlju muškaraca.

Ova stranica je edukativna i ne predstavlja medicinski savjet, dijagnozu ni ponudu liječenja. Ako ste u krizi ili razmišljate o samoubojstvu, pomoć je dostupna sada: pozovite 112 ili Liniju psihološke pomoći 01 2376 470. Možete se obratiti i najbližoj hitnoj službi.