Može li se TMS-om postići oporavak od depresije u samo pet dana?

Intenzivni ciklus transkranijske magnetske stimulacije može se u određenim protokolima provesti tijekom pet dana. Ipak, kraće trajanje postupka nije isto što i zajamčeno izlječenje od depresije. Istraživanja ubrzanih protokola donose ohrabrujuće rezultate, ali brzina poboljšanja, njegova izraženost i trajnost razlikuju se među pacijentima.

Umjesto svakodnevnih dolazaka tijekom više tjedana, ubrzanim pristupom više se stimulacijskih sesija raspoređuje unutar istog dana. Takav raspored mogao bi olakšati pristup liječenju ljudima kojima dugotrajni dolasci predstavljaju veliko organizacijsko opterećenje.

Važno je, međutim, razlikovati obećavajuće istraživačke rezultate od onoga što se može očekivati u svakodnevnoj kliničkoj praksi.

Kako se TMS-om djeluje na depresivne simptome?

Transkranijskom magnetskom stimulacijom magnetski se impulsi usmjeravaju prema određenim područjima moždane kore. Zavojnica postavljena uz vlasište stvara kratkotrajno magnetsko polje kojim se potiče električna aktivnost u ciljanim moždanim strukturama.

Kod depresivnih poremećaja najčešće se djeluje na područja uključena u regulaciju raspoloženja i njihove veze s drugim dijelovima mozga. Cilj nije jednostavno „uključiti” ili „isključiti” jednu regiju, nego utjecati na funkcioniranje složenih moždanih mreža.

Riječ je o neinvazivnom postupku koji se provodi bez anestezije. Pacijent ostaje budan, a nakon sesije obično se može vratiti uobičajenim aktivnostima.

Ovaj je pristup posebno važan kod pacijenata koji nisu postigli zadovoljavajuće poboljšanje antidepresivima ili ih teško podnose. O njegovoj primjerenosti odlučuje psihijatar, uzimajući u obzir dijagnozu, težinu simptoma i dosadašnji tijek liječenja.

Što se mijenja ubrzanim protokolima TMS-a?

Uobičajenim rasporedom provodi se jedna stimulacijska sesija dnevno, najčešće pet dana u tjednu tijekom četiri do šest tjedana. Točan broj dolazaka ovisi o odabranom protokolu i kliničkoj procjeni.

Kod ubrzanih protokola tijekom istog dana provodi se više sesija, uz unaprijed određene razmake. Time se veći broj postupaka može rasporediti unutar nekoliko dana.

Posebno se istražuje intermitentni oblik theta-burst stimulacije, poznat pod kraticom iTBS. Njime se primjenjuju kratki, specifično organizirani nizovi magnetskih impulsa. Pojedinačne sesije mogu biti znatno kraće nego kod nekih konvencionalnih protokola, ali ukupni dnevni boravak u ustanovi može potrajati više sati zbog ponavljanja postupaka i stanki.

Ubrzani raspored ne znači samo češće ponavljanje istog postupka. Broj impulsa, njihov intenzitet, razmaci između sesija i odabir ciljanog područja zajedno određuju konkretan protokol. Rezultati jednog takvog pristupa zato se ne mogu automatski pripisati svim ubrzanim postupcima.

Što pokazuju istraživanja iz 2026. godine?

Prema metaanalizi objavljenoj u časopisu Brain Stimulation, navedenoj u literaturi, analizirano je 15 randomiziranih kontroliranih istraživanja s ukupno 704 sudionika. Ubrzanim iTBS-om postignuto je veće smanjenje depresivnih simptoma nego placebo postupkom.

Među važnijim nalazima izdvajaju se:

• Približno dvostruko veća vjerojatnost kliničkog odgovora uz aktivnu stimulaciju.
• Oko pet liječenih pacijenata za jedan dodatni klinički odgovor u usporedbi s placebom.
• Oko deset liječenih pacijenata za jednu dodatnu remisiju u usporedbi s placebom.
• Slična učestalost odustajanja od postupaka u aktivnoj i placebo skupini.

Te brojke treba pravilno protumačiti. Primjerice, podatak o pet liječenih pacijenata ne znači da poboljšanje postiže samo jedan od njih, nego opisuje dodatnu korist u odnosu na usporedni postupak u analiziranim istraživanjima.

Jednako tako, slična učestalost prekidanja postupaka ne znači da nuspojava nema niti da su svi protokoli jednako podnošljivi.

Metaanalitički rezultati predstavljaju prosjek različitih istraživanja. Razlike u odabiru sudionika, parametrima stimulacije i vremenu praćenja ograničavaju mogućnost predviđanja ishoda za pojedinog pacijenta.

Znači li poboljšanje nakon pet dana i trajni oporavak?

Ne nužno. Pri procjeni uspješnosti važno je razlikovati nekoliko pojmova:

• Kliničkim odgovorom najčešće se označava znatno smanjenje izraženosti simptoma, često za najmanje polovinu u odnosu na početno stanje.
• Remisijom se opisuje stanje u kojem su simptomi odsutni ili dovoljno blagi da se nalaze ispod određenog kliničkog praga.
• Dugotrajnim oporavkom podrazumijeva se održavanje poboljšanja kroz vrijeme, uz povratak svakodnevnom funkcioniranju.

Pacijent može osjetiti olakšanje tijekom prvih dana, a da još nije postigao remisiju. Moguće je i znatno početno poboljšanje nakon kojeg se dio tegoba ponovno pojavi.

Zato završetak petodnevnog ciklusa ne znači nužno završetak cjelokupnog liječenja. Ovisno o tijeku bolesti, mogu biti potrebni kontrolni pregledi, nastavak farmakoterapije, psihoterapijska podrška ili dodatne stimulacijske sesije.

Propisane lijekove ne treba samostalno prekidati ni mijenjati zbog početka postupaka TMS-om.

Može li se mjesto magnetske stimulacije individualno prilagoditi?

Mozgovi različitih ljudi nemaju potpuno jednaku organizaciju funkcionalnih mreža. Zbog toga se istražuje može li preciznije određivanje ciljanog područja poboljšati terapijske ishode.

U kliničkoj praksi mjesto primjene može se određivati prema vanjskim anatomskim mjerama ili uz pomoć neuronavigacije. Napredniji istraživački pristupi uključuju podatke o funkcionalnoj povezanosti moždanih regija, dobivene funkcijskom magnetskom rezonancijom.

U istraživanju objavljenom 2026. u časopisu American Journal of Psychiatry, navedenom u literaturi, sudjelovala su 123 randomizirana sudionika. Uspoređivano je konvencionalno određivanje mjesta primjene s individualiziranim ciljanjem temeljenim na povezanosti moždanih područja.

Određeni individualizirani pristupi bili su povezani s izraženijim smanjenjem depresivnih simptoma tijekom prvih tjedana. Međutim, nakon 12 tjedana razlike među skupinama više nisu bile statistički značajne.

Takvi nalazi podupiru daljnje istraživanje personalizacije, ali ne dokazuju da je složenije određivanje cilja uvijek bolje. Njegovu vrijednost treba procjenjivati zajedno s dugoročnim ishodima, troškovima i dostupnošću potrebne opreme.

Jesu li ubrzani tretmani učinkovitiji od standardnih?

Dosadašnji nalazi ne opravdavaju opću tvrdnju da su ubrzani protokoli bolji za sve pacijente.

Prednost pred placebo postupkom nije isto što i dokazana prednost pred standardnim rasporedom. Za pouzdanu usporedbu potrebna su izravna istraživanja s usporedivim skupinama i dovoljno dugim praćenjem.

Među važnim otvorenim pitanjima ostaju:

• Koliko sesija dnevno donosi najbolji omjer koristi i podnošljivosti?
• Koliki razmaci između postupaka daju najbolje rezultate?
• Kojim pacijentima najviše odgovara intenzivni raspored?
• Koliko dugo poboljšanje traje?
• Kada su potrebni dodatni postupci ili održavanje učinka?

Ubrzani protokoli također nisu isto što i dubinska transkranijska magnetska stimulacija. Ubrzanost opisuje raspored primjene, dok se dubinskim pristupom opisuje tehnologija zavojnice i raspodjela magnetskog polja. Ti se pojmovi ne mogu koristiti kao sinonimi.

Kome bi kraći raspored liječenja mogao odgovarati?

Intenzivni raspored može biti praktičan pacijentima koji žive daleko od ustanove, teško organiziraju višetedne dolaske ili zbog poslovnih i obiteljskih obveza trebaju vremenski koncentriran pristup.

Ipak, manji broj dana dolazaka ne mora značiti manje ukupno opterećenje. Više sesija u danu zahtijeva dostupnost tijekom većeg dijela dana, a nekim pacijentima takav ritam može biti naporan.

Prije odluke psihijatar procjenjuje:

• Težinu i trajanje aktualne depresivne epizode.
• Odgovor na prethodne lijekove i druge oblike terapije.
• Prisutnost drugih psihičkih i tjelesnih bolesti.
• Moguće kontraindikacije i čimbenike rizika.
• Mogućnost dolazaka i naknadnog praćenja.
• Dostupnost i regulatorni status konkretnog protokola.

Posebno je važno razlikovati unipolarnu od bipolarne depresije jer se plan liječenja i procjena rizika mogu razlikovati.

Koje su moguće nuspojave i sigurnosna ograničenja?

Među češćim nuspojavama postupaka TMS-om nalaze se nelagoda na mjestu primjene, osjetljivost vlasišta, glavobolja i prolazni trzaji mišića lica. Tijekom primjene koristi se zaštita sluha zbog zvuka koji proizvodi zavojnica.

Epileptički napadaj rijetka je, ali ozbiljna moguća komplikacija. Zato se prije početka procjenjuju povijest napadaja, lijekovi, poremećaji spavanja i drugi čimbenici koji mogu utjecati na rizik. Kod osjetljivih pacijenata potrebno je pratiti i moguću pojavu hipomaničnih ili maničnih simptoma.

Metalni predmeti i elektronički implantati u području glave ili blizu mjesta primjene zahtijevaju posebnu provjeru. Nisu svi implantati jednako problematični, pa se odluka donosi prema njihovoj vrsti, položaju i uputama proizvođača opreme.

Kod neposredne suicidalne opasnosti ne treba čekati termin za magnetsku stimulaciju, nego odmah potražiti hitnu psihijatrijsku pomoć ili nazvati 112.

Što pitati prije početka postupaka TMS-om?

Prije uključivanja u ubrzani program korisno je zatražiti jasno objašnjenje predloženog pristupa:

• Koji se točno protokol primjenjuje i na kojim se dokazima temelji?
• Je li riječ o rutinskoj kliničkoj primjeni ili istraživačkom programu?
• Koliko traje pojedinačni dolazak, uključujući stanke?
• Kako će se mjeriti promjene simptoma i svakodnevnog funkcioniranja?
• Što se planira ako početni učinak izostane ili se tegobe vrate?
• Jesu li u cijenu uključeni kontrolni pregledi i eventualni dodatni postupci?

Realno očekivanje nije obećanje izlječenja u pet dana, nego mogućnost bržeg poboljšanja kod dijela pacijenata, uz stručan odabir protokola i praćenje nakon završetka intenzivnog ciklusa.

Informacije su edukativne prirode i ne zamjenjuju individualni psihijatrijski pregled. Opisani istraživački protokoli nisu nužno dostupni u svim ustanovama koje se bave TMS-om.

Literatura:

Santos JM i sur. Accelerated intermittent theta-burst stimulation for major depressive episodes: systematic review and dose-response meta-analysis. Brain Stimulation. 2026. DOI: 10.1016/j.brs.2026.103174.Individualized Connectivity-Guided Versus Conventional Targeting of Accelerated Theta-Burst Stimulation in Depression. American Journal of Psychiatry. 2026. DOI: I'm 10.1176/appi.ajp.20251084.Kratter IH i sur. Stanford neuromodulation therapy for treatment-resistant depression: a randomized controlled trial. World Psychiatry. 2026. DOI: 10.1002/wps.70032.Multicentrično randomizirano istraživanje neinferiornosti ubrzanih protokola s H1-zavojnicom kod depresije. Brain Stimulation. 2026. DOI: 10.1016/j.brs.2026.103050.