Počne bez najave. U trgovini, u autu, u krevetu pred spavanje. Srce naglo ubrza, zrak kao da ne dolazi do kraja, ruke trnu, sve djeluje nestvarno. Uz to dolazi misao koja je gora od svih simptoma: ovo je infarkt ili sad ću poludjeti.

Nakon dvadesetak minuta sve prođe. Ostane iscrpljenost i strah da će se ponoviti.

Veliki broj ljudi doživi barem jedan takav napadaj u životu. Kod dijela njih na tome i ostane. Kod drugih se razvije nešto što traje mjesecima i bitno sužava život — ne zbog samog napadaja, nego zbog straha od sljedećeg.

Što je panični napadaj

Nagli val intenzivnog straha ili nelagode koji doseže vrhunac unutar nekoliko minuta i praćen je nizom tjelesnih simptoma. Tipično traje između deset i trideset minuta; rijetko dulje.

Najčešći simptomi:

• ubrzan ili nepravilan rad srca

• znojenje, drhtanje

• osjećaj nedostatka zraka ili gušenja

• pritisak ili bol u prsima

• mučnina, grčevi u trbuhu

• vrtoglavica, nesigurnost u nogama

• trnci u rukama, stopalima ili oko usta

• valovi vrućine ili hladnoće

• osjećaj nestvarnosti — kao da se sve događa iza stakla, ili kao da osoba nije sasvim u svom tijelu

• strah od gubitka kontrole ili “ludila”

• strah od smrti

Ne moraju biti prisutni svi. Kod nekih ljudi dominiraju srčani simptomi, kod drugih disanje, kod trećih osjećaj nestvarnosti.

Zašto se javlja “bez razloga”

Tijelo ima sustav koji ga u opasnosti priprema na bijeg ili borbu. Adrenalin ubrza srce i disanje, zategne mišiće, izoštri osjetila, preusmjeri krv prema velikim mišićima. Taj sustav je koristan i radi ispravno.

Kod paničnog napadaja on se aktivira kad opasnosti nema. Riječ je o lažnom alarmu — punom, ispravno izvedenom alarmu koji je krenuo u krivom trenutku. Zato su svi simptomi stvarni i mjerljivi: to su fiziološke posljedice adrenalina, a ne dojam.

Okidač često nije vidljiv. Može biti nakupljeni stres iz proteklih tjedana, neispavanost, kofein, alkohol prethodne večeri, tjelesni osjet koji je mozak pogrešno pročitao kao znak opasnosti.

Zašto napadaj nije opasan

Ovo je dio koji ljudima najviše pomaže, pa ga vrijedi navesti izričito.

Srce. Ubrzano srce tijekom panike je zdravo srce koje radi ono što treba pod adrenalinom. Isto to srce ubrzava pri trčanju uz stepenice, samo tada nema straha koji to prati.

Disanje. Osjećaj da se ne dobiva dovoljno zraka javlja se zato što osoba diše previše, a ne premalo. Brzo i plitko disanje izbacuje višak ugljičnog dioksida, a upravo to stvara vrtoglavicu, trnce i osjećaj gušenja. Tijelo se ne može ugušiti hiperventilacijom.

Nesvjestica. Rijetka je, jer krvni tlak tijekom panike raste, a za nesvjesticu bi morao naglo pasti.

“Poludjeti”. Osjećaj nestvarnosti je poznata i bezopasna posljedica jake pobuđenosti. Panični napadaj ne prelazi u psihozu.

Napadaj je iznimno neugodan i iscrpljujući. Nije opasan i prolazi sam.

Što učiniti u trenutku napadaja

Ostanite gdje jeste ako je sigurno. Bijeg donosi trenutno olakšanje i uči mozak da je mjesto stvarno bilo opasno. Sljedeći put je zato gore.

Usporite izdah. Ne “duboko dišite” — to obično pogorša stanje. Udah kroz nos oko četiri sekunde, izdah kroz blago stisnute usne šest do osam sekundi. Izdah mora biti dulji od udaha. Nekoliko minuta.

Spustite se u osjetila. Nabrojite pet stvari koje vidite, četiri koje možete dodirnuti, tri koje čujete, dvije koje mirišete, jednu koju možete okusiti. Cilj nije opuštanje nego premještanje pažnje s tijela na okolinu.

Ne borite se protiv vala. Pokušaj da se napadaj zaustavi silom dodaje napetost na napetost. Pomaže suprotno: ovo je panika, neugodno je, proći će za nekoliko minuta.

Pričekajte. Adrenalin se razgrađuje. To je jedina stvar koja napadaj stvarno prekida, i ona se dogodi sama.

Što odmaže

• Bijeg iz situacije. Kratkoročno smiruje, dugoročno gradi izbjegavanje.

• Stalno provjeravanje pulsa i mjerenje na satu ili aplikaciji. Što se više prati, to se više registrira.

• Traženje uvjeravanja. Pitanje “je li ti se čini da je sa mnom sve u redu?” postavljeno stotinu puta postaje dio problema.

• Tableta u džepu “za svaki slučaj”. Kod dijela ljudi sama prisutnost benzodiazepina postane uvjet za izlazak iz kuće, čime se sloboda zapravo smanjuje.

• Ponavljanje istih pretraga. Nakon uredne obrade, sljedeći EKG ne donosi novu informaciju nego novu privremenu utjehu.

Kada je riječ o paničnom poremećaju

Jedan napadaj nije poremećaj. O paničnom poremećaju govorimo kad se napadaji ponavljaju i kad se uz njih razvije barem jedno od sljedećeg, u trajanju dužem od mjesec dana:

• trajna zabrinutost da će se napadaj ponoviti

• strah od posljedica napadaja

• primjetna promjena ponašanja zbog njega — izbjegavanje mjesta, situacija, tjelesnog napora, samostalnog izlaska

Zadnja stavka je ono što stvarno mijenja život. Kad se izbjegavanje proširi na trgovine, javni prijevoz, gužve ili udaljavanje od kuće, govorimo o agorafobiji, koja se često razvije uz panični poremećaj.

Prvi napadaj: prvo isključiti tjelesno

Prije nego se simptomi pripišu panici, potrebno je isključiti tjelesne uzroke sa sličnom slikom — poremećaje srčanog ritma, bolest štitnjače, anemiju, nisku razinu šećera, nuspojave lijekova. Kod prvog napadaja, osobito nakon 40. godine ili uz atipične simptome, obrada je nužna.

Kad su nalazi uredni, njihovo ponavljanje ne pomaže. Tada se radi na onome što napadaje održava.

Liječenje

Kognitivno-bihevioralna terapija je prvi izbor i kod paničnog poremećaja daje vrlo dobre rezultate. Uz rad na tumačenju tjelesnih osjeta koristi se i interoceptivno izlaganje — namjerno izazivanje bezopasnih tjelesnih osjeta (ubrzano disanje, vrtnja, napor) kako bi mozak dobio ispravak informacije da ti osjeti nisu opasni.

Farmakoterapija. Antidepresivi iz skupine SSRI učinkoviti su u smanjenju učestalosti i jačine napadaja. Djelovanje se procjenjuje nakon nekoliko tjedana.

Benzodiazepini brzo prekidaju napadaj, ali nisu rješenje za poremećaj. Uz redovito uzimanje razvija se tolerancija i ovisnost, a strah se ne smanjuje nego se prebaci na dostupnost lijeka. Koriste se kratkoročno i ciljano.

TMS. Kod osoba kod kojih uobičajeni pristupi nisu dali zadovoljavajući odgovor ili koje lijekove loše podnose, u obzir dolazi i transkranijalna magnetska stimulacija, kao dio šireg plana.

Kada se javiti

• napadaji se ponavljaju

• počeli ste izbjegavati mjesta ili situacije

• javljaju se noću i bude vas iz sna

• uz njih se razvija pad raspoloženja

• koristite alkohol ili sedative da biste ih spriječili

Panični poremećaj je jedno od stanja s najboljim odgovorom na liječenje. Ono što ga čini teškim nije jačina napadaja, nego to koliko dugo ljudi čekaju prije nego se jave.

 

dr. Natko Gereš, dr. med., specijalist psihijatar

Psihijatar u Poliklinici A.B.R. Bavi se liječenjem depresivnih i anksioznihs poremećaja, TMS-om i mentalnim zdravljem muškaraca. Radi i u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo.